Mario Lovreković: Kao nekada prije…

Sjećam se kako ti je krv prekrila tijelo,

Kako si svoj posljednji pokret obilježila noktima po vlastitom licu.

Zjenice su ti bile nejasne, nedovoljne da bi uživao u boji tvojih očiju.

Zato sam ih izvadio.

 

Bile su lijepe, žarke, skliske.

Zadržao sam ih, kao da sam umni patnik,

A onda ih kotrljao po postelji na kojoj si ležala netom prije.

Zatim sam i svoje oči pridružio tvojima.

I opet smo se gledali.

Kao nekada prije..

 

 

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Književnost, Pesme, Poezija. Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s