Arhive kategorija: Proza

kategorija

Mario Lovreković: KRILA

Sukobljen sa svjetlom zaljubio sam se u tamu. Bilo bi uzaludno nabrajati razloge, dovoljno je samo pogledati svijet oko sebe i sve proklete koji su ga odgojili. Tmina mi je iskrenija od čovječanstva, privržena kao majka djetetu. Potopila me iluzija … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: PANTERA

Hladna je noć. Ležim na travi izvan grada i ližem krv. Osluškujem kako drveće širi grane, zvuk je jednak otvaranju vrata koja snivaju na spojnicama satkanim od hrđe. Promatram lišće koje iznebuha mijenja boju, postaje tamno i staro. Strahujem da … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | 1 komentar

Mario Lovreković: Kratka priča o orgazmu

Sjedila je naga na rubu kreveta uživajući u dimu cigarete. Promatrala je kako mu krv teče iz vratne arterije i smijuljila se dok je Smrt ponizno čekala plod njezinog klanja. Polizala je svoj srednji prst, potom ga smjestila duboko u … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: STRAVA

Ima strave dok god se proteže potreba za njom, a ponekad, kada je nema, nedostaje. Puzeća glad, kamen koji isijava smrtnost, stravičnost koja nas grli, ljubi, i dira tamo gdje nije svakome dopušteno prići. Pa i volimo je na kraju, … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: NAKAZA

Jedan sam od onih koje priroda nije nagradila ugodnim licem, onaj sam kojega je počastila prilično osebujnim, ogavno nakaradnim. Ne znam zašto je to učinila, zašto mi je dio lica spustila niže od ostatka, zašto mi je kut usana podignula … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: MESAREVE KĆERI

Odbacivši otpad, Adamo Coppola zastao je predahnuti. Izbacio je sluz iz nosa na prašnjavo tlo pored kanti za otpad, promotrio sve prljave muhe uokolo, pa glasno uzdahnuo. Zavrtio je glavom u krug, a potom hrapavim glasom promrmljao: „Jebene muhe. Željne … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | 2 komentara

Mario Lovreković: Volim te, ubij me!

Osakaćenu te u prividu volim, nastranu, i to kako si među srušenima sama gostiš tijelo. Predaješ se poput kaosa među podavljenim jedinkama, oslikana ožiljcima na tijelu kojega niti nemaš više. I takva se usuđuješ, i takva mi ždrijelo vadiš, prstima, … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: KIŠA

Suze su, pomislih, nebo ih stvara. Krute su, hladne, neumoljive, bez smisla i dalje natapaju tlo. Pozdravljam se s njima, uništavam si zjenice, pretvaram ih u sljepoću. Kapci su mi teški od nesanice, jer okno mi pruža nemir, propušta zvukove … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: Hvala – ne bih

Mjesec ili Sunce, svejedno mi je. Svjetlo ionako izbjegavam, stoga svejedno mi je. Nesretan sam jer trulež postajem, jer vrijeme u kojemu jesam ne raduje me. Da si barem smisla imam govoriti o toplini, toliko o smrti promišljao ne bih, … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | 1 komentar

Mario Lovreković: DNO

Što sam više težio ka dnu, to me dno brže sustizalo. Oprostio sam se od smisla, od života u bajkovitim ovojnicama, ružičastim sanjarijama. Usvojio sam pomaknuće života prema natrag, odlučio sam završiti napetost življenja, sirovo, kako i priliči onome koji … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: LEŠINARI

Strah od nepoznatoga obično tjera od sebe, mada ponekad i privlači. Znatiželja se budi nesvjesno, zaobilazi znakove koje postavlja zdrav razum; znakove opreza. Teško je znati kada bi bilo dobro odustati, a kada poći i istražiti. Opet, rizik je ono … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | 2 komentara

Mario Lovreković: LETHEAN

Leta je vječito sanjala o crnoj mrtvoj zemlji. Svake noći snovi joj bjehu jednaki. Samo ta jedna jedina scena koju je imala za sanjati i ništa više. Pretvarala se u praznu ljušturu bez mašte i emocija. Poželjela je snove zamijeniti … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: LETAI

Smrt se činila uspavanom dok se Letai rađao. Nije bila svjesna ljepote koju je nakanio oživjeti rođenjem, nije, jer da jest, zasigurno bi ranije uplela tamne prste u prekrasni novi život. Priroda je bila majka, a čovjek otac, spoj koji … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | 1 komentar

Mario Lovreković: Heretik

Odbijam ti, Bože, po receptu novi život rađati, jedino što mogu je smrt koju čekaš Tebi iskreno podariti. Pružiti Ti patnju koju razum Tvoj nikada neće svladati, a za to moja mrtva duša, vjeruj, zapravo neće mariti. Mogao si, patiti … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: KLAVIER

Šutjela je, jezikom zašivenim za usne. Trpjela je. Slijepa bješe za kopilad od svijeta. Treptajem oka, nježnošću trepavica, koje nužno padaju prema dolje, Samara bješe pretjerano savršena za mene. Isprva je samo stajala u tišini, upijala tonove koje moje čudne … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar