Arhive kategorija: Priče

Nemanja Danilović: Plastelin

–  Tata, tata… Ne sada, Juniore! Sto puta sam ti rekao da me ne prekidaš kada radim. Ako ne predam ovo gospođi Gruber do utorka možemo da se pozdravimo sa letovanjem ove godine. Što se malo ne igraš sa plastelinom … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | 1 komentar

Jovan Pavlović: Zlatna majka

  Čekanje nije potrajalo. Lekar vodi računa o vremenu. Majka se oseća neprijatno samo zbog jedne činjenice. Mleko prokapljava. Vreme je dojenja. Mala crna mrlja na bluzi polako se širi. Na svu sreću, sestra proziva njeno ime. „U čemu je … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Vid Vukasović: STOPE U PESKU

Proširio je horizont ka pučini mora koji je tek stvorio, zatim dodao nebo, sunce… Potom je uključio program cvetanja. Činilo mu se nekako logično da na ovom kontinentu novostvorenog sveta prvog dana treba da bude proleće. Drveće slično trešnji, ali … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Vid Vukasović: ANA

Pomilovao ju je po licu, a ona se poklonila kao i obično i rekla: „Hvala gospodaru.“ Osmehnuo joj se, a ona je upitala: „Da nastavim sa spremanjem torte ili možda želite neku drugu uslugu…“ Prekinuo ju je, davši joj znak … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Laza Lazić: Događaj pri zalasku Sunca

Jedne večeri sam, lično, video čoveka odevenog u belo koji je ujednačenim hodom išao daleko, pravo ka Suncu što je palo na Zemlju, krupno, jasno i okruglo. Onda se najednom zapalio, izgoreo i iščezao u zalasku koji je preko celog … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Najkraće NF priče na svetu

Stiven Bakster Tvoja sam budućnost, dete. Ne plači.   Entoni Bardžes Tog jutra sunce je osvanulo na zapadu.   Majkl I. Blejk Naučnafantastika za telepate[1]   Ben Bova Umre opet, kako bi spasao čovečanstvo.   Fredrik Braun Kucanje Poslednji čovek … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Đorđe Otašević, Rupa

Gle, u zemlji rupa, gle! Velika je? Duboka je? Da proverim moram. Obmotavam konopac oko pasa, spuštam se, spuštam. Godinama ka dnu. A tamo čovek. Moje oči, moja usta. Mojim glasom govori. Ili ja njegovim. Čekamo se odavno. Pogledam ga, … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Stiven King, Prečica gospođe Tod

Stiven King, Prečica gospođe Tod   Preveo Aleksandar Marković   „Evo opet one Todove“, rekoh. Homer Baklend je ispratio pogledom mali Jaguar koji je projurio pored nas, i klimnuo glavom. Žena za volanom digla je ruku i mahnula mu. Homer … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: KRILA

Sukobljen sa svjetlom zaljubio sam se u tamu. Bilo bi uzaludno nabrajati razloge, dovoljno je samo pogledati svijet oko sebe i sve proklete koji su ga odgojili. Tmina mi je iskrenija od čovječanstva, privržena kao majka djetetu. Potopila me iluzija … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: PANTERA

Hladna je noć. Ležim na travi izvan grada i ližem krv. Osluškujem kako drveće širi grane, zvuk je jednak otvaranju vrata koja snivaju na spojnicama satkanim od hrđe. Promatram lišće koje iznebuha mijenja boju, postaje tamno i staro. Strahujem da … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | 1 komentar

Mario Lovreković: Kratka priča o orgazmu

Sjedila je naga na rubu kreveta uživajući u dimu cigarete. Promatrala je kako mu krv teče iz vratne arterije i smijuljila se dok je Smrt ponizno čekala plod njezinog klanja. Polizala je svoj srednji prst, potom ga smjestila duboko u … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: STRAVA

Ima strave dok god se proteže potreba za njom, a ponekad, kada je nema, nedostaje. Puzeća glad, kamen koji isijava smrtnost, stravičnost koja nas grli, ljubi, i dira tamo gdje nije svakome dopušteno prići. Pa i volimo je na kraju, … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: NAKAZA

Jedan sam od onih koje priroda nije nagradila ugodnim licem, onaj sam kojega je počastila prilično osebujnim, ogavno nakaradnim. Ne znam zašto je to učinila, zašto mi je dio lica spustila niže od ostatka, zašto mi je kut usana podignula … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar

Mario Lovreković: MESAREVE KĆERI

Odbacivši otpad, Adamo Coppola zastao je predahnuti. Izbacio je sluz iz nosa na prašnjavo tlo pored kanti za otpad, promotrio sve prljave muhe uokolo, pa glasno uzdahnuo. Zavrtio je glavom u krug, a potom hrapavim glasom promrmljao: „Jebene muhe. Željne … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | 2 komentara

Mario Lovreković: Volim te, ubij me!

Osakaćenu te u prividu volim, nastranu, i to kako si među srušenima sama gostiš tijelo. Predaješ se poput kaosa među podavljenim jedinkama, oslikana ožiljcima na tijelu kojega niti nemaš više. I takva se usuđuješ, i takva mi ždrijelo vadiš, prstima, … Nastavite sa čitanjem

Objavljeno pod Književnost, Priče, Proza | Ostavite komentar