Arhive kategorija: Priče
Vojislav Vukomanović: Kraj se uvek napiše sam
Nakon svake nove žene, moje telo se sve duže oporavlja. Kao bokser na zalasku karijere, biram samo sigurne protivnike. Ili totalne lujke za potpuni spektakl pred oproštaj. Još jedan direkt u glavu može biti onaj pred odbrojavanje. Jedan sam od … Nastavite sa čitanjem
Daniela Minić Aleksić: Postoji kraj
Rekli su joj da dolazi iznenada, bez najave, samo nisu rekli kada. Prošlo je mnogo godina od tada, odavno je prestala da broji. Posle svega, najjasnije se sećala trenera ljudskih veština i poslednjeg dana u Centru. „Nećete osetiti ništa Katarina, … Nastavite sa čitanjem
Јasmina Malešević: U RADNJI NEBESKOJ
Kad umre obućar, trgnu se cipele koje je napravio. Zadrhte nove, stare, odbačene, pocepane i cipele o kojima je maštao. Postave im puknu i raskrvare palčeve. Štikle se polome i hramlju do kuće. Pobesneli lubovi oderu pete. Tabanice se zgrče … Nastavite sa čitanjem
Ladislav Babić: Projekt
„Izvrsna šala!“, raspoloženo zagrokta Iik. Podbradak mu se lagano tresao, ritmički prateći njegov talas veselja. „Ti me zaista znaš raspoložiti, Aak“. Druga svinjolika inteligentna njuška ozbiljno ga je promatrala. „Ali ja govorim ozbiljno“, reče ovaj, zaista ozbiljno. … Nastavite sa čitanjem
Stevan Vuković: Poslednje drvo, poslednja priča, III mesto na konkursu „Jedno drvo, jedna priča“
Danas slavimo tvoje ime, ti savršeno stvorenje majke prirode koja nas je davno napustila. Nije ona kriva, nismo slušali njena upozorenja. Probala je milom, zatim silom. Naša sila međutim, bila je jača od njene i zato ona pobeže od nas … Nastavite sa čitanjem
Vladimira Becić: Vrba, II mesto na konkursu „Jedno drvo, jedna priča“
“Ovo je prvi put da bojaš svoju svjetlost na taj način.” Vrba nije odobravala jarke boje. Pogotovo ne noću. Nije zalud rasla pored rijeke, napajajući se njezinim blagim zelenilom. Čak i sad, kad je vrijeme ispralo jasnoću … Nastavite sa čitanjem
Ladislav Babić: Upute za državni udar
Prolog: Cromonija je socijalna struktura dalekog vansolarnog planeta, nalik našim državama, skoro pa globalne civilizacije. Jedinstveni kontinent podijeljen je, poput torte, na tri kriške – uvjetno ću ih zvati Lijevozemlje, Desnozemlje i Sredozemlje – od kojih svaka „država“ graniči … Nastavite sa čitanjem
Suzana Kamberova: Lilit, I mesto na konkursu „Jedno drvo, jedna priča“
Uzbuđen, uočio sam mrlju na planeti koju sam rutinski posmatrao teleskopom. Podesih kamere na auto-mod. Za nekoliko dana dokumentovao sam događaje ko na filmskoj traci. Mrlja je rasla, a oko nje su se dešavale promene; tlo se menjalo. Uvećao sam … Nastavite sa čitanjem
Ladislav Babić: Teške odluke
Imao sam izuzetno naporan dan, prepun intelektualnog naprezanja oko odluka koje sam bio primoran donositi. Vjerojatno ste se već našli u takvoj situaciji, te vam je itekako poznato koliko takvo stanje može iscrpiti čovjeka. Probudio sam se u cik zore, … Nastavite sa čitanjem
Ladislav Babić: Tako je govorio Karamustra
Slučajno sam ugledao plakat sklanjajući se od kiše koja je počela lijevati iz natmurenog neba, svojom sumornom bojom nadmašujući i moje neraspoloženje. Žena i ja smo prilično slobodoumnih nazora, no njeno je slobodoumlje ovaj put prevazišlo moje. Upravo sam saznao … Nastavite sa čitanjem
Ladislav Babić, Sreća (ilustrirano za diletante)
Sreća me neće, pa neće – sigurno ste mirijade puta slušali tu žalopojku znanaca i prijatelja, uvjerenih da ih fortuna zaobilazi u širokom luku, da su rođeni pod nesretnom zvijezdom ili da su Suđaje bacile na njih prokletsvo prilikom … Nastavite sa čitanjem
Ladislav Babić: Srastanje
Njen se svemir širio – to je dokazivao njegov cjelokupni prirodni razvoj. Eonima i eonima, povećavao je svoj volumen šireći se u – činilo se – ništa. Da su postojali kozmolozi na tom svijetu vjerojatno bi našli objašnjenje pojavi, no … Nastavite sa čitanjem
Ranko Pavlović: ČOVJEK KOJI JE LOVIO SVOJE MISLI
Začne se negdje duboko u mozgu, zatreperi, razdrma tu sivu masu u lobanji, pa iskoči napolje, kao zec iz grma. Brža od munje, pojuri uvijek u drugom pravcu, ne ostavljajući trag. Najviše voli da ide iznad polja. Ne vidiš je, … Nastavite sa čitanjem
Ranko Pavlović: Glog
GLOG Na trenutak prestaje da piše roman, prilazi prozoru i posmatra park pod snijegom. U njen pogled i njenu radnu sobu, ulazi park sa glogom na kome snježni pokrivač, sličan cvjetnoj odeždi, unosi proljeće. Tek što je uspjela da spoji … Nastavite sa čitanjem
Nermina Subašić, Vampir
Ko je prvi vidio vampira, niko se više i ne sjeća. Da li ga je neko uopšte i vidio, ni to nije provjereno. Ali da se pojavio, pojavio se, svi će to sa sigurnošću potvrditi. Ima dokaza koliko ti duša … Nastavite sa čitanjem