Sudabe Babagap: Veče iranske poezije u Udruženju književnika

Pozivamo Vas na tribinu IZ ISKRE – REČI

Književno veče pod nazivom

POEZIJA OD KRIKA DO OBOŽAVANJA

održaće se u petak, 10.03.2017. u 19h u Velikoj sali Udruženja književnika Srbije, Beograd, Francuska 7

 

Deseta iz serije tribina „Iz iskre – reči“ posvećena je iranskoj pesnikinji, slikarki, teoretički filma i autorki dokumentarnih filmova, Sudabe Babagap (Soudabeh Babagap).

 

Počasni je doktor iz oblasti dokumentarnog filma i počasni je član Srpsko-iranskog društva za saradnju i prijateljstvo. Širom sveta drži predavanja o iranskom dokumentarnom filmu, poeziji i literaturi.

 

Razgovor vode Gordana Petković, Tamara Lujak i Miljurko Vukadinović.

Poeziju će čitati Simonida Stanković, Jelena Žigon, Vjera Mujović, uz muzičku pratnju Dalide Grmuše.

***

Sudabe Babagap je rođena 1971. godine u Iranu. 1988. otpočinje studije i bavi se istraživanjem književnosti, zanimajući se posebno za  savremenu iransku i svetsku poeziju. Svoje prve pesme objavila je sa drugim poznatim pesnikinjama, a u narednim godinama pojavljuje se u  knjigama odabranih radova i antologijama kao što je „Antologija iranske ženske klasične i moderne poezije (nakon Nime)“. Bavi se i slikarstvom; njeni radovi su uvršteni u izbor slikarskih dela iranskih umetnica (Ispoljavanje osećanja) i objavljeni.

 

Pored interesovanja za  poeziju i slikarstvo, Soudabe Babagap započinje studije kinematografije, da bi se kasnije njen dokumentarac „Nojeva barka“ pojavio pred brojnom domaćom i međunarodnom publikom i osvojio mnoge nagrade u periodu od 2003. do 2016, uključujući Gran pri Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma, 2004. Neke od njenih nagrada došle su zahvaljujući jedinstvenoj, novoj i poetskoj atmosferi i izrazu u razvijanju antiratne tematike ovog filma. Plaketa „Zlatni vitez“ istoimenog festivala koju joj je u Rusiji 2004. uručio Nikolaj Burljajev, direktor festivala i protagonista filmova Andreja Tarkovskog, bila je jedna od tih nagrada. Sa svojom poezijom nastupala je na koncertu u Angari, Sibir, istim povodom.

 

U periodu od  2004 do 2006. predaje na univerzitetima i u kulturnim centrima Istočne Evrope i drži predavanja na temu „Poetski dokumentarni film“. Bila je član žirija na međunarodnom TV festivalu u Baru.

2006. je učestvovala na 43. Međunarodnom susretu pisaca i komemoraciji Ivi Andriću, u Udruženju književnika Srbije u Beogradu, kao prvi i jedini gost iz Irana. Kazivala je svoje stihove i govorila na temu „Poezija od krika do obožavanja“. Njene pesme objavljene su među odabranim radovima Susreta pisaca, u biltenu Udruženja književnika i drugim prestižnim književnim časopisima. 2006. i 2016. bila je u pesničkom izboru Međunarodnog festivala poezije „Smederevska pesnička jesen“.

 

U poslednjih nekoliko godina bavi se istraživanjem o ženama na Bliskom istoku. Održala je niz predavanja na temu „Poezija u kinematografiji“ u uglednim iranskim kulturnim centrima i univerzitetima, kao što je „Iranski dom humanističke misli“. Stekla je titulu doktora (prvi umetnički rang za elitne i istaknute umetnike) koju joj je za oblast dokumentarnog filma dodelilo Ministarstvo kulture Irana marta 2016. godine.

 

Tokom 2016. i 2017. održala je u Beogradu, u Novom Sadu i na Cetinju više predavanja o iranskoj kinematografiji.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavljeno pod Vesti | Ostavite komentar

Misli za svaki dan: Lovreković, Emerson

Samo veliki ljudi rade velike stvari za druge, a da ništa ne traže za uzvrat.

Različitost gotovo uvijek rezultira samoćom.

Mario Lovreković

 

Što je god realno i korisno, postiže se na bojnom polju.

Nezavistan i samostalan čovek je za društvo problem i pretnja. Društvo ga ne može ćutke mimoići, nego ga mora obožavati ili mrzeti. On je svuda pokretač stvari.

Prirode samostalne, koje ne trebaju poticaja, zadubljene u misli, prirode sposobne za vladanje, prirode stalne, uverene i originalne, to su dobre prirode, jer oni objavljuju neposrednu prisutnost supremne sile.

R. V. Emerson

Objavljeno pod Misli za svaki dan, Književnost | Ostavite komentar

F haiku: Tatjana Debeljački

bear

Na ramenu
jedan stih traži da
ga udahneš.

 

Tatjana Debeljački

Objavljeno pod Haiku, Književnost, Poezija | Ostavite komentar

Kako (ne)pisati: Orvel

575518_503669973033492_303107346_n

 

Nikad ne koristite strane fraze, naučne reči ili žargone, ako možete da se setite nekog maternjeg ekvivalenta.

Džordž Orvel

Objavljeno pod Kako (ne)pisati, Književnost | Ostavite komentar

Zrnce mudrosti: Umetnost: Lazić

science-engineering-contest-2012-1

 

Umetnost nastaje u grču traganja.

Radoslav Lazić

Objavljeno pod Zrnce mudrosti, Književnost | Ostavite komentar

Misli za svaki dan: Lovreković, Emerson

inspiring_friendship_life_love_family_wisdom_quote_098_quote

Tama, majka svih umrlih,

Pored nas je, smrtno usnulih.

Mario Lovreković

 

U postupanju s mojim detetom ne pomaže mi ni latinski ni grčki, pa ni moja obrazovanost. Tu mi je potrebno što više duševnog bogatstva.

Mi poznajemo istinu kad je vidimo, pa rekli skeptičari i podrugivači što im drago.

U onoj srazmeri, u kojoj čovek primi istinu, u onoj uzima ona njega u se.

Društvo je frivolno i troši svoje dane u besposlici, u ceremonijama i razgovaranju.

Emerson

Objavljeno pod Književnost, Misli za svaki dan | Ostavite komentar

Mario Lovreković: BIJELA KRV

c6ae56e20208a3326bf24a20ab284aa1

Znam, osjećaj je snažan i zasigurno pripada istini, on neće dočekati jutro. Umire pred mojim očima i ja tu činjenicu ne mogu promijeniti. Nemoćan sam, stoga i prisiljen promatrati njegove posljednje udisaje i izdisaje. Molitve više nemaju svrhu, svjesno se moram pripremiti na najgore, ujedno donijeti odluku da li ću otići odmah za njim ili ću pak pokušati preživjeti. U mislima mi žive samo dvije stvari. Noin topli dječji osmijeh i moj najoštriji nož iz kuhinjske ladice. Nekako pristaju slici koju uporno gledam. Kao da su oblici jednako zaobljeni, jednako predivni, kao da jednakim načinom mogu izliječiti moju izgubljenu dušu.

 

Noć je pretjerano tamna. Kiša i oblaci otjeraše mjesec koji bi trebao ploviti nad nama, bdjeti nad tijelom mojega sina koji sve slabije udiše. Pokušavam pratiti radni ritam njegovih pluća, međutim ne mogu. Njegovo disanje postaje preživljavanje kroz noć, posljednju prokletu noć.

Ne mogu dopustiti da mi umre pred očima, jednostavno se moram izboriti za njegov život, na bilo koji način, a načina je sve manje. Polagano se gubim, niti jedan konac ne sniva na mojim prstima, da ga samo jednostavno povučem i zadržim u rukama. Napušten sam od razuma, točnije od zdrave ljudske unutarnje snage.

Ne znam kako se bolest tako iznenadno pojavila, još manje razumijem kako je tom brzinom napredovala. Pojavila se poput hijene na prvi miris krvi ranjenoga – nemoćnoga, da ga živog pojede, da mu zubima drobi kosti dok on vrišti u nesnosnoj boli i paničnoj borbi za život. Bijela krv, leukemija, zvijer koju nismo otkrili dok je još rađala mlade, otkrili smo ju tek kada su mladi bili dovoljno odrasli i snažni da ubiju sami, bez pomoći učiteljice majke. Prljavi okot nastanio se u tijelu mojega dječaka, u drugome dijelu mojega srca. I da, zvijeri ga rastrgaše. Gotovo do kraja.

 

Odlučujem, odlazim za njim. Nije važno. Život bi ionako postao patnja, a stabilan nisam kako bi se povratio iz sigurne prividne smrti. Jedan dio mojega srca ionako više neće kucati, čemu onda drugoj strani dopustiti živjeti?

Uzimam oštricu i liježem pored sina. Grlim ga, ljubim mu lice i dlanove, uživam u njegovom osebujnom mirisu. Pa ponovno plačem. Prozivam Boga i sve njegove sljedbenike, jer ne mogu Mu oprostiti što uzima dječaka koji neće doživjeti svoj četvrti rođendan. Ne mogu. Noa je trebao spasiti svijet, a ne ovako skončati. Trebao je pronaći svoju ljepšu polovicu i izgraditi barku kojoj pristaju sve dobre duše, zatim s njima otploviti daleko u toplije krajeve gdje se život cijeni kao iskreni božji dar. A dogodilo se upravo suprotno. On će umrijeti a da nije niti dobio priliku iskazati se. Čini se kako On svoje darove olako uzima natrag. Mrzim nepravdu, a ovo što se događa je upravo to. Ne priznajem teorije kako na nebu nedostaje anđela i dobrih duša pa ih On zato uzima. Što će Njemu duša mojega djeteta? Malena i krhka, nevina i sjajna, kako Njemu, kao takva, može poslužiti u raju?

Ne, ne i ne! To nije ispravno! I neću se pomiriti s time. Prljavi igraju prljavo, a što mene sada sprječava u tome? Ionako smo došli do kraja, zar ne?

Okrenimo drugu stranicu pa proučimo što na njoj piše. Čudne riječi nazirem, slova koja nisu sveta, a Ti ih zapravo ne bojiš, tako tvrdiš u Knjizi. Jači si od suparnika koji jednakim načinom uzima duše nevinih. Nepošteno i nepotrebno. Želim provjeriti tu činjenicu, želim doznati tko zapravo ima tu najveću moć oduzimanja života!? Izazivam Te!

 

Sjene se polagano povlače iz svojih skrovišta, a Noa je upravo prestao disati. Ipak je utonuo u vječni san. Ne poznajem načine kako ga probuditi, nemam dovoljno vremena proučiti kako sklopiti ugovor s drugom stranom kojom vlada Lucifer osobno. Ne znam kako ponuditi svoju dušu za spas djeteta, stoga uzimam nož i prerezati ću vratnu arteriju koja i dalje divlje lupa. Ne prestaje pulsirati; srdačno me pozdravlja i poziva na smiraj. Želi se susresti s mojom oštricom, šapuće mi na uho, čujem ju kako se raduje konačnici, jer nestati će patnja.

I dok ću krvariti vlastitom voljom, prizivati ću Vas obojicu. Nuditi ću Vam žrtve, usluge, što god Vam je potrebno dobiti ćete. Obojica. Dajem život za život, odmah, sada, ne budite tašti, uzmite moju žrtvu, samo neka moja malena ljubav nastavi živjeti.

 

KRAJ

Objavljeno pod Priče, Književnost, Proza | Ostavite komentar

Kako (ne)pisati: Orvel

att17

 

Nikada ne koristite pasivni govor, tamo gde možete aktivni.

Džordž Orvel

Objavljeno pod Kako (ne)pisati, Književnost | Ostavite komentar

Zrnce mudrosti:Umetnost: Lazić

images

 

Krajnji cilj svakog umetničkog čina jeste put do drugoga.

Radoslav Lazić

Objavljeno pod Zrnce mudrosti, Književnost | Ostavite komentar

Promocija antologije Poslednji cvetovi ZLA

zorica

SAVREMENI PESNICI 21. VEKA U ČAST BODLERU

Promocija antologije Poslednji cvetovi ZLA

U Beogradu, u Kući Đure Jaškšića, 4. marta 2017. godine u 19 časova će biti predstavljena antologija posvećena jubileju kojim se obeležava 150 godina od smrti francuskog pesnika Šarla Bodlera „Poslednji cvetovi ZLA“.

Antologiju su priredili članovi redakcije e-časopisa za umetnost i kulturu Zvezdani Kolodvor, Zorica Tijanić, glavna urednica, spisateljica i novinarka, Mario Lovreković, pisac i Jelena Dimitrijević, novinarka i doktorant filozofije.

Antologija sadrži 170 pesama posvećenih Bodleru, od čega i tri eseja na 245 strana.

Na promociji, koju organizuje redakcija časopisa govoriće priređivači i književnici, dok će autori koji su u njoj zastupljeni čitati svoje stihove.

Objavljeno pod Vesti | Ostavite komentar

Misli za svaki dan: Lovreković, Dojl, Koeljo

img_20141206_115832

 

Saznajte kakva je radost biti iznenađenje samome sebi.

Mi smo ti koji, svakim svojim činom, gradimo put do Raja.

U trenucima kada deluje da usamljenost uništava svu lepotu, jedini način je da izdržimo i ostanemo otvoreni.

Paulo Koeljo

 

Svaka je istina bolja od sumnje.

Artur Konan Dojl

 

Ljubav je život ako znaš živjeti.

Mario Lovreković

Objavljeno pod Književnost, Misli za svaki dan | Ostavite komentar

Аndra Franičević: POKISLA MUŠICA

stock-vector-cartoon-vector-illustration-of-cute-fly-insect-character-253774984

Pala kiša rosica,

Pa pokisla mušica.

 

Žalila se drugama

Rascvetanim ružama:

 

„Šta da radim, rođene,

Pala kiša na mene!

 

Pokis’o mi svilen šal,

A večeras imam bal!“

 

Tešile je ružice:

„Ćuti, ćuti, dušice!

 

Proš’o potok pa rek’o:

Svirač žabac odrek’o!

 

Javio je s Morave

Da lekara dobave:

 

Pet leptira pojeo,

Pa se strašno prejeo!

 

„Odložen je, deco, bal!

Rek’o potok Bistrival.“

Objavljeno pod Književnost, Pesme, Poezija | Ostavite komentar

Kako (ne)pisati: Orvel

cat-on-typewriter

 

Ako je izvodljivo da izbegnete pisanje neke reči, ne pišite je.

Džordž Orvel

Objavljeno pod Kako (ne)pisati, Književnost | Ostavite komentar

Zrnce mudrosti: Umetnost: Popović

vector-art-flower

Umetničko delo je pre svega moralni čin.

Mića Popović

Objavljeno pod Zrnce mudrosti, Književnost | Ostavite komentar

Misli za svaki dan: Koeljo

future2

Život nam uvek pruži novu priliku.

Stvari koje su najvažnije u postojanju, one koje nas čine, nikada nisu vidljive.

Ljubav nikada ne zarobljava čoveka.

Često smo u životu stegnuti, zgaženi, maltretirani, uvređeni; međutim, uprkos svemu tome, i dalje isto vredimo.

Naša želja da idemo napred gradi naš put.

Paulo Koeljo

Objavljeno pod Književnost, Misli za svaki dan | Ostavite komentar