Aforizam je kratka, sažeta, jezgrovita i mudra misao, iskazana na duhovit način. Sadrži ironiju, paradoks, obrt i, naravno, poentu. Kako forma aforizma nije strogo omeđena, tako u njene redove promakne i po koja sentencija, filozofski ili misaoni fragment, autorska poslovica, čak i poneki epigram blizak aforizmu[1]; ali i po koje biće iz sveta fantastike:
Aforizmi preuzeti sa: http://www.podrum.net/modules/newbb/viewtopic.php?post_id=149934 Priredila: Tamara LujakProblem s našim vremenima je taj da budućnost više nije što je nekad bila. Pol Valeri
Ne moramo posjećivati ludnicu da bi pronašli poremećene umove; naša planeta je umobolnica svemira. Johan fon Gete
Nema prolaznika na svemirskom brodu zvanom – Zemlja. Svi smo mi posada! Maršal MekLuhan
Čudo je početak mudrosti. Grčka poslovica
Nada je budan san. Aristotel
I bogovi vole šalu. Aristotel
Bogovi su krhke stvari; može ih ubiti dašak tišine ili trenutak razuma. Čapman Koen
Aforizam je tačka u kojoj se sijeku umjetnost i filozofija. Savo Martinović
Posle ovakvog određenja ove kratke književne forme postaje razgovetnije zašto je najvažniji „zadatak“ aforističara da prevrednuje ustaljeni poredak vrednosti, a naročito „opštepriznate vrednosti“. Njegova je „obaveza“ da uspostavi novu lestvicu vrednosti. Otuda je sadržaj aforizma nezamisliv bez preocenjivanja vrednosti. Njegova forma oskudna je bez obrta, neočekivanosti, inverzije i antiteze. Tu su i metafora i paradoks, s tim što nemaju smisla ni metafora radi metafore ni paradoks radi paradoksa. A od ideje do aforizma obično je dug put. Pošto se ideja razradi nadugo i naširoko, krešu se reči, kao grane – dok ne ostane stablo, što je ujedno i bukvalni prevod osnovne grčke reči aforizam. Postoje i drugi načini. „Igrom reči do aforizma – takođe je opasan metod. Jer reč je kao vatra, a s vatrom (i rečima!) ne treba se igrati.“ Naš satiričar se iskazuje kao originalan stvaralac i po tome što mu je bliža i najgnusnija istina nego prividi umilne ljepote. Izgleda da mu je važnija osećajnost proživljenog od sklada naučenog umovanja. To objašnjava i oštrinu njegovog satiričnog patosa.
Ekskluzivno, Ratko Božović, Smeh do bola 2, CD izdanje, Beograd, 2005.Mirko S. Marković, Antologija kratke forme za decu, Beograd, 1999.… Kod aforizma čarobna formula lepote skrivena je u asocijativnosti i višeznačju.
Radomir Mićunović u: Dragan J. Ristić, Ispod crte, str. 5, Niš, 2012.Aforizam je roman u afektu.Dejan Tofčević
Pravi aforizam je svemir u kaplji vode. Martin Kesel
Aforizam je treptaj uma. Aforizam je štap kojim se podupiremo kroz život. Zemlja je satkana od aforizama. Aforizam je mudrost u malom. Svaki je čovek jedan aforizam. Tamara Lujak
Zrnce po zrne istine gorka pogača smeha. Aforizam je sitan oblik humora.
Aforizam ponekad sadrži naboj saznanja za koji je trebalo niz godina, pa i ceo ljudski vek da se nakupi i oblikuje. Što je šala deblja, to kraća mora biti. Kratka forma i lapidarnost izraza daju satiričnom naboju aforizma ubojitost strelice s otrovnim vrhom. Pa ako kratka pripovetka biva poređena s ledenim bregom, čiji se manji deo vidi na površini, dok glavnina pluta skrivena pod tekstom, za satiričnu, aforističku prozu, moglo bi se koristiti poređenje sa jezgrom materije u kome je sadržana velika eksplozivna, razarajuća snaga… Pokazalo se da su ta sitna prozna zrnca i eksplozivni naboj, sadržan u njima, pogodniji za rušenje prepreka no za kaldrmisanje puteva budućnosti i zasnivanje novih, velikih građevina. To je posao drugih književnih vrsta. Jedna dobro smišljena i kazana rečenica može da bude od većeg značaja no obimni romani ili zbirke sa hiljadama stihova Jedna dobra rečenica može da opravda i osmisli ceo jedan život.
Erih Koš u: Erih Koš, Satira i satiričari, str, 72, 207, 217, Beograd, 1985.Georg Kristof Lihtenberg u: Erih Koš, Satira i satiričari, str, 213, Beograd, 1985.Komedija nije u mogućnosti da neposredno popravlja, a to, verovatno, ne može da postigne ni satira. Hoću da kažem da se poroci, koje one ismevaju, ne napuštaju lako. Ali, evo šta one mogu da urade: da proširuju naše vidike i umnožavaju broj čvrstih tačaka na osnovu kojih se u svim životnim situacijama brže možemo da orjentišemo.
Maksime i aforizmi
Maksima je vanvremenska misao jer se odnosi na iskustvo (pojedinca) koje se može preneti/primeniti na druge, za razliku od aforizma koji je jednovremen, sadašnji i politički ili drugačije obojen. Maksime su one sitne, nenapadne mudrosti posejane po dužem tekstu (priči, romanu) koje nas grabe jače i čvršće od teksta u kojem se nalaze i vode kroz život. Maksima je život istkan u jednoj rečenici, mudrost za generacije koje dolaze, baš kao što su to narodne umotvorine, jer i njih su pisali, zborili pojednici, samo anonimni. Iz ove tanane razlike između maksime i aforizma nastaju ogromne zabune. Pojedini autori tvrde da maksime nisu aforizmi. I nisu. One su šire i dublje. One su okean dok su aforizmi mora. One su slivovi dok su aforizmi krivudave reke. Maksime su nešto što je duboko promišljeno, doživljavano danima, godinama, životna mudrost, iskustvo porođeno u dahu, u najkraćoj formi, jer najteže je. Aforizam je mudrost začinjena poletom, humorom, sarkazmom, dovitljivošću, otrovom, mudrost koja odzvanja, dobuje u nama, ali nas ne prožima i ne obuzima celo naše biće poput maksime. Najzad, maksima je mudrost po kojoj se živi, a aforizam mudrost sa kojom se živi.
Tamara Lujak